Misna čitanja-28.8

Pripremio: mr. Krunoslav Novak 

ČITANJA:

Sir 3,17-18.20.28-29
Ps 68
Heb 12,18-24a
Lk 14,1.7-14

Poniznost, jednostavnost, nenametljivost, zahvalnost, drage su nam karakteristike kod ljudi koje susrećemo u životu. Koliko smo sami takvi?

Božja riječ koju čitamo danas, na 22. nedjelju kroz godinu, govori upravo o tim kvalitetama kao nezaobilaznima kod Isusovih učenika. Čitamo danas odlomak iz Lukina evanđelja, gdje Isus promatrajući kako uzvanici na gozbi biraju prva mjesta opominje učenike da oni ne čine tako. ''Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.'' (Lk 14, 8-9)

Možda nam se ova prispodoba čini prejednostavna. Samo po sebi je razumljivo da znamo osnovna pravila pristojnosti da na gozbama ne srljamo na prva mjesta na koja nas nitko nije uputio. Međutim, postoje i situacije u životu, gdje na drugačiji način dolazimo u iskušenje da budemo oholi i samodopadni.

Poziv na poniznost, prije svega, potiče nas na upoznavanje sebe. Nije ponizan onaj čovjek koji će za sebe reći: 'Ne valjam… Baš sam nizašto!' To je prije odraz depresije nego poniznosti. Čini mi se nevjerojatnim da Gospodin od nas traži da se ponižavamo? Pa čovjek je vrhunac Božjeg stvarateljskog djela. Prema tome, nužno je da dar života koji smo od njega primili čuvamo i oplemenjujemo, zahvaljujući na milosti za nove nam prilike i povjerenje da kao ljudska bića živimo u međusobnim odnosima, koji su nam na rast i rade dobro, koji tako nastavljaju Božji naum stvaranja.

U tome je prava poniznost. Prihvatimo jedni druge onakvi kakvi jesmo, sa dobrim i lošim stranama. Ponekad lakše prihvaćamo loše karakteristike drugog čovjeka, a one dobre nastojimo ne primijetiti, jer se zbog kvaliteta drugoga osjećamo ugroženi. A to doista nije put poniznosti. Poniznost je drugome priznati njegove kvalitete i sposobnosti, radovati se što u društvu takve osobe imamo prilike i mi živjeti i sudjelovati u onome što je dobro.

Poniznost je prema tome, prihvaćanje vlastitih kvaliteta i ograničenosti, ali i drugih i njihovih kvaliteta i ograničenosti, te tako graditi ravnotežu u međuljudskim odnosima na temeljima evanđeoske ljubavi.