Izmirenje

 

"Njega koji nije učinio grijeh, Bog je radi nas učinio grijehom, da u njemu budemo Božja pravednost." 2. Korinćanima 5,21

Grijeh, temeljni odnos dvije strane; to nije samo vršenje zla, to je biti zao, namjerna i naglašena neovisnost od Boga. Kršćanska religija temelji sve na pozitivnoj, radikalnoj prirodi grijeha. Druge religije se bave sa grijesima; jedino se Biblija bavi sa grijehom. Isus Krist se najprije suočio sa nasljeđem grijeha u čovjeku. Poruka Dobre vijesti je izgubila svoju oštrinu i prodornu moć zato što smo u svom prikazivanju Evanđelja zanemarili tu činjenicu.

Objava Biblije se ne sastoji u tome da je Isus Krist uzeo na sebe naše tjelesne grijehe, nego da je na sebe uzeo nasljeđe grijeha koga se ni jedan čovjek ne može dotaći. Bog je svog vlastitog Sina učinio grijehom da bi On mogao grešnike učini istinskim vjernicima-svecima. Svuda u Bibliji se objavljuje da je naš Gospodin ponio grijeh svijeta poistovjećivanjem, a ne suosjećanjem. On ga je namjerno i voljno uzeo na svoja ramena, i u svom tijelu ponio sav nagomilani grijeh ljudskoga roda. "Bog je njega koji nije učinio grijeh, učinio radi nas grijehom", i na taj način stavio sav ljudski rod na temelj izbavljenja. Isus Krist je rehabilitirao ljudski rod. Vratio ga je tamo gdje je Bog zamislio da bude kada ga je stvorio. Tako sada svatko može stupiti u savez s Bogom na temelju onoga što je naš Gospodin učinio na križu.

Čovjek ne može spasiti samoga sebe. Spasenje je Božji "dio", u potpunosti ga je dovršio. Njegov odnos prema pojedinačnom čovjeku ovisi od njegovog osobnog postupka i odziva. Neophodno je uvijek razlikovati između objave izbavljenja i svjesnog iskustva spasenja u čovjekovom životu.