Kada i zašto na svetu pričest?

 

Puno puta se pitamo: Kada smijem ići na svetu pričest? Što je potrebno učiniti da bih se mogao pričestiti? Zašto je uopće pričest važna?

Dopustite mi da Vam pomognem pronaći odgovor na ova i slična pitanja kako biste povećali kvalitetu Vašeg kršćanskog i duhovnog života. Kad govorimo o sakramentu svete pričesti, onda govorimo o SVETOJ TAJNI. Teško je riječimo izreći ono što je neizrecivo. Sakrament svete pričesti (euharistije) je doista neizreciva stvarnost – nešto što je stvarno, realno, a što ipak naša osjetila ne mogu dokučiti. Božja se djela ne mogu uvijek objasniti niti protumačiti na znanstveni način. Ovdje se možemo jedino osloniti na vjeru i povjerenje u Isusove riječi. Govor o svetoj pričesti i Kristovoj prisutnosti u njoj je govor vjere, a ne znanstvenih dokaza! Tu ne pomaže ni fizi-ka ni kemija ni medicina! Božja djela ne daju se strpati u naše ljudske okvire. Onaj tko želi znanstvenim metodama «dokazati» Isusovu prisutnost u svetoj pričesti, nikada neće postati iskreni vjernik. Vjernikov stav temelji se na povjerenju u Božju riječ, a ne na dokazima.

KADA SMIJEM IĆI NA SVETU PRIČEST?

Kada dođemo na sv. misu primjećujemo da se manji broj ljudi pričešćuje, a većina ostaje na svojim mjestima. Zar su svi ti ljudi teški grešnici? Naravno da ne! Radi se o neznanju ili krivom vjerskom odgoju. 
Grešnik je svaki čovjek. «Lažac je tko kaže da nema grijeha», napisao je apostol Ivan. No, valja razlikovati laku od teške grešnosti. Laka grešnost je posljedica lakših (bezazlenijih) grijeha i ona nije potpuni prekid prijateljstva s Bogom. Teška grešnost nastaje kada učinim teški (smrtni) grijeh koji me odvaja od Boga.

Laki i teški grijesi

U pravilnom razlikovanju ovog stanja nalazimo odgovor na postavljeno pitanje u naslovu. Lakši grijesi su sve one pogreške kojima nismo ozbiljnije prekršili Božje zapovijedi. To su prosti i nekulturni izrazi, trenutne ružne misli koje nastojim što prije odagnati od sebe, sitne svakodnevne svađice i nesuglasice u kojima nikoga nismo ozbiljnije uvrijedili, sitniji ispadi ljutnje koji nisu urodili ozbljnijom svađom ili sukobom itd.
Teški grijesi su ozbiljnija povreda Božjih zapovijedi koje sam svjesno učinio. Neki grijesi nikada ne mogu biti laki grijesi (npr. bogopsovka). Neki grijesi mogu biti laki i teški. Npr. ako namjerno nisam bio na nedjeljnoj misi a mogao sam onda je to teški prijestup 3. Božje zapovijedi. Ako sam bio bolestan ili na putu onda to nije grijeh. Ako nenamjerno nisam otišao, onda to može biti laki grijeh.

Osobno kajanje

Za sve takve (lakše) grijehe oproštenje od Boga mogu primiti IZVAN ISPOVIJEDI, u osobnom (privatnom) kajanju koje mora biti uvijek iskreno, ali ne mora biti kroz sakramentalnu ispovijed. Dakle, dovoljno je iskreno se pokajati prigodom dolaska na sv. misu, a najbolje je to učiniti na kraju svakoga dana, u večernjoj molitvi. 
Ukoliko, dakle, imam SAMO lakše grijehe, nakon iskrenog osobnog kajanja MOGU IĆI NA SVETU PRIČEST. Bog ne oprašta samo u ispovijedi! Ispovijed je rezervirana prvenstveno za teže grijehe, a lakši se grijesi mogu spomenuti na kraju. 

Misno kajanje

Sv. misa započinje kajanjem. To kajanje i postoji zato da bismo dobili oproštenje lakših grijeha i da bismo se, ako nemamo teškog grijeha, na toj sv. misi mogli pričestiti. Zašto se kajemo na početku mise ako ne vjerujemo da nam je Bog oprostio? Ako vjerujemo da nam je oprostio, zašto onda ne idemo na sv. pričest?
Takvo kajanje svećenik završava riječima: «Smilovao vam se svemogući Bog, otpustio vam grijehe vaše i priveo vas u život vječni». To je ODRJEŠENJE OD LAKIH GRIJEHA! U tom trenutku vjernik prima Božje oproštenje lakših grijeha i tada je SPREMAN ZA SV. PRIČEST. Ukoliko ima težih grijeha, tada ovo kajanje NIJE DOVOLJNO, nego je potrebno ispovjediti se.
Dakle, na sv. pričest smijem ići samo ako sam ČIST OD GRIJEHA, a tu čistoću Bog mi dariva:
- za lakše grijehe KROZ OSOBNO I MISNO KAJANJE,
- za teže grijehe KROZ ISPOVIJED.
Svaki grijeh je zapreka za sv. pričest, ali ZA OPROŠTENJE LAKŠIH GRIJEHA NE MORAM ČEKATI ISPOVIJED. Upravo jer to ne znaju, mnogi se vjernici pričešćuju samo i jedino nakon ispovijedi, a to je najčešće dvaput godišnje – za Božić i Uskrs. TO NIJE DOBRO NI ISPRAVNO! 
Svaki puta kada nemam težih grijeha, potrebno je pokajati se I TREBAM IĆI NA SV. PRIČEST!

ZAŠTO JE VAŽNO IĆI NA SV. PRIČEST?

Sjedinjenje s Bogom

Pričest je najuzvišeniji način sjedinjenja s Isusom Kristom, a time i s Ocem i Duhom Svetim. Čovjek, primajući sv. pričest, postaje dionik božanskog života, postaje jedno s Isusom. To je neizrecivo uzvišen događaj kojega se ne bismo smjeli samo tako olako lišavati.

Sv. pričest je hrana

Koliko smo se samo puta uvjerili kako nam je vjera na «klimavim nogama», kako nas život troši i iscrpljuje i kako nam malo treba da posumnjamo i u samog Boga. Bog hrani i jača našu vjeru. Ne možeš biti blizu vatre a da se ne ogriješ. Ne možeš se sjedinjavati s Bogom, a da se to pozitivno ne odrazi na tvoju vjeru i svakodnevni život. 

Sv. pričest je lijek

Kad je čovjek bolestan, potrebna mu je pomoć liječnika i lijekova. Stanje grešnosti u kojem se nalazimo od rođenja do smrti je bolesno stanje ljudskog duha te traži i treba pomoć. Liječnik je sam Isus, a lijek je njegovo Tijelo i Krv. Sv. pričest nas posvećuje, čisti i krijepi za svakodnevnu borbu sa zlom. Bolestan čovjek, ako se ne liječi, postaje žrtva i drugih bolesti, organizam je sve slabiji i polako gubi bitku sa bolestima. Duh koji se ne liječi i ne jača polako slabi i postaje još podložniji zarazi grijeha i zla.
Sv. pričest nije magija koja lažno obećava lagodan život bez briga i problema. Ona djeluje poput lijekova – ako se redovito uzimaju, djeluju polagano, ali sigurno na izvore bolesti. Sv. pričest nas iznutra jača, hrani, posvećuje i liječi. Izbjegavati sv. pričest znači odbacivati dar kojeg mi Bog neprestano nudi za moje dobro.

Sv. pričest je zaštita

Stanje grešnosti u kojem se nalazimo ovdje na zemlji čini nas jako ranjivima na napade Sotone. On nas kuša, nudi nam svašta, pokušava nas zavesti i pre variti. To je realnost s kojom treba računati i to nisu priče za plašenje zločes-
te djece. Često se sjedinjavati s Isusom u sv. pričesti znači primati Božju zaštitu. To ne znači da će Sotona pobjeći od nas, da će njegove kušnje prestati. Bilo bi to prejednostavno! No, čovjek posvećen sv. pričešću biva mudar i pažljiv – ne dopušta da postane laki plijen Sotone, on nastoji što duže sačuvati svoju povezanost s Bogom koju je kao dar primio u sv. pričesti i zato se jače opire, a biva potpomognut Božjom snagom. Toliki su ljudi koji svjedoče da su se počeli osjećati puno zadovoljnije otkad su u svoj život uveli redovitiju sv. pričest.

Cjelovito sudjelovanje na sv. misi

Sv. misa je gozba, slavlje. Smiješno je doći na gozbu i sjediti po strani dok svi blaguju. Pravi sudionik gozbe si kada jedeš i piješ s ostalim uzvanicima. Sudjelovanje u sv. misi nije samo moliti, pjevati, ustati se i sjesti kad treba. Pravo i potpuno sudjelovanje je kada primim sv. pričest. Tada činim ono radi čega sv. misa i postoji – primam samoga Isusa Krista.
Jedna pričest u danu je dovoljna za potpuno sjedinjenje s Isusom. No, ako sudjelujem i na drugoj misi toga dana (npr. na sprovodu, vjenčanju i sl.), mogu se i drugi puta u istom danu pričestiti. Više od toga nije dopušteno.

Isus je rekao: «Tko mene blaguje živjet će uvijeke». Sv. pričest nas snažno , poput čvrstih brodskih konopaca, veže uz Isusa da nas, kad prođe ovaj život, povede u vječnost gdje Bog prebiva. 

ODLUČI VEĆ SADA DA ĆEŠ UVESTI U SVOJ ŽIVOT REDOVITIJU I ČEŠĆU SV. PRIČEST (a to je kad god nemaš težega grijeha i nakon što si se iskreno pokajao/la).

Nadam se da će naše nedjeljne sv. mise na koje se redovito okupljamo biti od sada bogatije većim brojem onih koji se pričešćuju. 
Ako ne znaš kako početi, ispovjedi se – i kreni. Odgovori na Isusove riječi: «Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti» i «Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu».